Istorija grada
Turska vladavina
Pretpostavlja se da je Kragujevac kao naseljeno mesto postojao i pre Nemanjic´ke države. Kragujevac je prvi put spomenut u turskom popisnom defteru iz 1476. godine kao „Kragujfoca“, bivši trg sa 32 kuc´e. Ime je dobio po ptici kraguj (vrsti jastreba) koja je u srednjem veku korišc´ena za lov, a danas zauzima pocasno mesto na gradskom grbu.
Šumadija je krajem XV i u XIV veku bila porobljena i spaljena od strane Turaka. Tadašnji putopisci navode da je bila toliko velika pustoš da se moglo putovati citav dan, a da se ne naide na selo. Zemlja je bila napuštena i neobradena, a stanovništvo se dosta proredilo. Krajem XVI veka Turci su poceli da izgraduju novo naselje na prostoru gde je nekada bio trg i gde se prostirao Kragujevac na obe strane Lepenice. Pravljena je po uzoru na turske palanke sa uskim i krivudavim ulicama, drvenim kuc´ama pokrivenim slamom i ogradene visokim zidovima. Jedan deo varoši predstavljao je trgovacki centar. Na levoj obali Lepenice u blizini kamenog mosta podignuta je džamija sa minaretom.
Kragujevac je u dva navrata krajem XVI i u prvoj polovini XVII veka potpadao pod austrijsku i tursku vlast. Prvo je to bilo za vreme Velikog turskog rata 1689–1690. godine kada su Turci bili proterani do Skoplja, ali su ubrzo ponovo povratili izgubljeno. Drugi put nakon Austrijsko-turskog rata (1716—1718), kada su Požarevackim mirom ovi krajevi potpali pod Austrijsku vlast. Austrijanci su se ovde zadržali do 1739. godine, a Kragujevac je u tom periodu bio pretvoren u vojno utvrdenje sa jakom vojnickom posadom. Nakon povratka Turci su doselili muslimansko stanovništvo i preuzeli imanja i vlast. Turci su ostali u varoši do 4. aprila 1804. godine kada je Karadorde sa svojim ustanicima zauzeo Kragujevac. Kragujevac nije igrao važnu ulogu tokom Prvog srpskog ustanka. Kragujevac je 1813. nakon sloma ustanka kao i cela Srbija ponovo potapao pod Tursku vlast, a ponovo je osloboden 1815. za vreme Drugog srpskog ustanka.
Prestonica kneževine Srbije (1818–1841)
Kragujevac je 1818. godine postao prestonica Kneževine Srbije što je prouzrokovalo brži razvoj varoši. U Kragujevcu je bilo sedište kneževe kancelarije, kao i opšte-narodni sud. Kada je Srbija dobila autonomiju Hatišerifom iz 1830. godine, Kragujevac je poceo da se izgraduje kao centar društvenog, politickog i kulturnog života Srbije.
Za to vreme je podignuto nekoloiko vec´ih zgrada: knežev konak, konak knjeginje Ljubice, Amidžin konak. Ceo ovaj dvorski kompleks bio je ograden jakom ogradom od hrastovog drveta. U blizini je bila suva kruška na kojoj su vešani kriminalci. Knežev konak je bila jednospratna gradevina od drveta izgradena u turskom stilu. Ona je služila za stanovanje kneza, kao i za upravljanje kneževinom. Gradani su znali kada knez Miloš ruca i vecera pošto je to objavljivano zvonom. Konak knjeginje Ljubice je takode bila jednospratna gradevina u kojoj su živeli knjeginja Ljubica i njena deca. Izgradena je od drveta, a unutrašnjost je bila išarana slikama neveštog slikara. Zbog toga je bio poznat i kao šareni konak. Amidžin konak je bilo mesto koje je služilo za smeštaj nahijskih knezova. Nalazilo se na mestu gde je vežbala kneževa garda.
Svu vlast u svojim rukama držao je knez Miloš Obrenovic´ koji je vladao apsolutisticki. U Kragujevac je 1820. godine došao Vuk Stefanovic´ Karadžic´ kako bi naucio kneza da cita i piše i sa namerom da otvori školu u tu svrhu. Ljudi oko kneza su se plašili da Vuk ne stekne veliki uticaj na njega i uspeli su da nagovore Miloša da ga otera iz Kragujevca. Knez Miloš je bio nezadovoljan što se u trec´oj knjizi narodnih pesama koja je izdata u Lajpcigu u pesmi Boj na Cacku ne prikazuje u najboljem svetlu i što te pesme više slave Karadorda. Zbog toga je naredio da se svih 400 knjiga spali 1823. godine. Zbog velikih kazni za kradu, bezbednost je u gradu bila velika. Joakim Vujic´ 1826. godine o tome piše:
„ U srpskim varošima kroz koje sam prolazio, video sam na duc´anima samo jedan gvozdeni kušak, a rezu drvenu, pa kroz rezu metne se samo jedno drvce, i eto to ti je ceo zatvor, pa opet zato nisam mogao cuti ili videti da je koga trgovca duc´an poharan ili pokraden bio. ”
Po mnogo cemu ovaj grad možemo nazvati „prvim u Srbiji“. „Knjaževsko–srpska banda” je predstavljala pocetak muzicke umetnosti, jer je pre toga u Srbiji bila samo narodna muzika. Imala je zadatak da svira na svecanostima, balovima i bila je svuda gde je knez. Prva gimnazija u Srbiji je osnovana 1833. godine. Godinu dana kasnije iz Beograda je prebacena štamparija i pocinju da se štampaju Novine serbske, a urednik je bio Dimitrije Davidovic´.
Prvo Knjaževsko-srpski teatar na celu sa upravnikom Joakimom Vujic´em je otvoren 1835. godine. Prve predstave održane su deset godina ranije, a njih su pripremali ucitelji osnovnih škola. Te iste godine je otvorena i prva apoteka, a godinu dana kasnije i vojna bolnica. Preteca Visoke škole i kasnijeg Beogradskog univerziteta je Licej nastao 1838. godine, a uz Licej je osnovana i biblioteka.
Prvi svetski rat
U toku Balkanskih ratova u fabrici se radilo danonoc´no. Konstruisana je u fabrici i prva avionska bomba za potrebe Crnogorske vojske prilikom opsade Skadra. Za vreme Prvog svetskog rata, u toku 1914. i 1915. godine proizvodnja je bila veoma intezivna. Zbog toga su neprijateljski avioni bombardovali 17. i 18. septembra bombardovali Kragujevac i tom prilikom 34 bombi (16 prvog dana i 18 drugog dana) je palo na radionice fabrike. Poginulo je pet, a ranjeno deset lica. Fabrika je radila do oktobra 1915. godine, ali kada je pao Kragujevac fabrika je bila razorena. Oko 400 radnika koji su prošli Albaniju povlacec´i se sa vojskom prebaceno je u Francusku i rasporedeno u tamošnje fabrike.
Tokom napada na Srbiju 1914. godine u Kragujevcu se nalazila Vrhovna komanda. U malom štampanom formatu data je izlazio list Ratni dnevnik. U decembru 1914. godine list je objavio najdražu vest te godine a koja je glasila: Na našoj teritoriji, sem zarobljenika, nema nijednog naoružanog neprijatelja.
U Kragujevcu je 1918. godine bio stacioniran 71. pešadijski puk Austro–ugarske vojske koji su uglavnom cinili Slovaci iz Trencina i okoline. Puk je dopunjavan povratnicima iz ruskog zarobljeništva koji su, posle odmora kod kuc´e od 2-3 nedelje, trebalo da se ponovo upute na front. Zbog straha od „boljševizma“ oni su docekani vrlo nepoverljivo, a disciplina prema njima je bila pooštrena što je izazivalo nezadovoljstvo.
Glavna pobuna je izbila 2. juna (20. maja) oko 22 casova. Sam 71. pešadijski puk je bio podeljen na grupu koja je bila uz pobunjenike, i onu protiv njih. Ukupno je bilo oko 700 pobunjenika. Pod vodstvom narednika Viktora Kobilika došli su do centra varoši, gde su ubili austrijske vojnike koji su pokušali da ih umire. Pozivali su i narod da im se pridruži, ali to se nije dogodilo. Pobunjenici su zauzeli železnicku stanicu, uništili telegrafske uredaje i krenuli ka oficirskom domu. Pocela je žestoka ulicna borba koja je trajala celu noc´. Oko 2 sata posle ponoc´i napad pobunjenika je poceo da slabi. Sutradan je naredeno jednom bataljonu iz Mladenovca da krene u Kragujevac kako bi pomogao da se umiri pobuna. Kada je stigao bataljon u varoš, pobuna je vec´ bila ugušena. Veliki broj pobunjenika na celu sa Viktorom Kobilikom je uhvac´en. Osamdeset pobunjenika je izvedeno na sud, od kojih je 44 osudeno na smrt streljanjem, a osudeno je i 5 civila. Presuda je izrecena 8. juna (26. maja) a izvršena je istog dana u 15 casova. Spomenik Slovacima se danas nalazi u Spomen-parku Kragujevacki oktobar.
Meduratni period
I u periodu izmedu dva svetska rata Kragujevac je bio znacajan kulturni, politicki i industrijski centar. I dalje je Vojnotehnicki zavod bio najvažniji industrijski objekat u gradu i jedan od najvažnijih u državi. Dana 15. oktobra 1928. godine su otvoreno novi objekti u sklopu proslave 75 godina postojanja vojnih objekata u kragujevcu Kapacitet novih fabrika je povec´an na proizvodnju 200.000 pešadijske bojeve municije i 200 pušaka.
U Kragujevcu je u ovom periodu postojale i Prva jugoslovenska ovlašc´ena fabrika za proizvodnju povrc´a, voc´a i mesa, fabriku pekmeza, buradi i bombona Svetozara Stefanovic´a, fabrika kože, Prva kragujevacka fabrika kesa Milana Golubovic´a osnovana 1923, fabrika leda i soda–vode Sekule Kneževic´a (1930), fabrika leda Koste Mišic´a (1934), Mehanicka tkacnica Dušana M. Stojanovic´a (1936) i dr.
Drugi svetski rat
Jedinice nacisticke Nemacke su 19, 20. i 21. oktobra 1941. godine pocinile zlocin nad civilnim stanovništvom Kragujevca i okolnih sela.
Streljanje je izvršeno kao odmazda za 10 ubijenih i 26 ranjenih nemackih vojnika nakon sukoba sa pripadnicima partizanima i cetnicima na pola puta izmedu Bara i Ljuljaka. Nemacki komandant Franc Beme 10. oktobra je izdao naredbu da se za jednog ubijenog nemackog vojnika strelja 100 ljudi, a za jednog ranjenog pedeset. Po toj racunici kao odmazdu trebalo je ubiti 2.300 ljudi. Naredbu je doneo komandant 749. puka cije je sedište bilo u Kraljevu major Oto Deš, a naredbu je prosledio komandantu 724. puka u Kragujevcu majoru Paulu Kenigu. Zlocin su izvršile jedinice I bataljona 724. pešadijskog puka i III bataljona 749. pešadijskog puka.
U ovom zlocinu je stradalo oko 3.000 stanovnika Kragujevca i okolnih mesta, a medu njima je bilo i 300 kragujevackih ucenika i petnaestoro dece starosti izmedu 8 i 15 godina. Nakon Drugog svetskog rata vladalo je mišljenje da je stradalo 7.000 civila. Prema podacima istoricara i nekadašnjeg kustosa muzeja u Šumaricama Staniše Brkic´a, tog dana je streljano 2.796 lica.
Nakon tri godina okupacije jedinice 17 narodnooslobodilacke divizije NOVJ i 93 i 113 streljacke divizije Crvene armije stigle su u blizinu Kragujevca. Oni su 10. oktobra uspeli da preseku odstupnicu nemackim jedinicama kod Velike Plane. Nemci su se zatim zbog velikog znacaja želleznickog cvora u Lapovu utvrdili na položaju Rogot – Batocina – Gradac – Badnjevac. Nakon velikih borbi Kragujevac je osloboden 21. oktobra 1944. godine, na isti dan na koji je tri godine ranije ubijeno oko 3.000 Kragujevcana.